...dreams...

No one knows what it's like...

Vrijeme ponovo utječe na stanje moje nutrine. Mjenja se iz trena u tren. Sada puše sjetan vjetar i donosi melankoliju u moje srce. Umor me svaldao. Ali ona jutrošnja kava neda mozgu da predahne. Misli tutnje, buče. Osjećaji se lome. Srce krvari, traži utjehu. Zapravo traži samostalnost i nezavisnost od drugih. Treba snagu i staloženost. Osjećam da prostitutka ima više dostojanstva od mene. Tonem i ne želim isplivati na površinu. Dobro mi je tu. Barem sam sigurna u tmini dubine. Pomirila sam se sa strahom od smrti. Lelujam kroz svijetove. Tražim svoje mjesto. Trenutno mi niti jedno ne odgovara. Pretvaram se da pripadam u svaki od njih, a zapravo me guše. Ja ne dolazim do izražaja. To nisam ja. Ja nisam ono šta ljudi vide...to je samo sjena mog bića. Trulim jer to želim!

Ti nemaš prava na mene...

Sretna sam jer mi se prijateljica s mora javila. Tužna jer mi je najbolju prijateljicu dečko ostavio. Sretna jer napokon neće imati više problema s njim. Živčana jer sam zasrala na faxu. Užasno se osjećam jer sam povrijedila i rasplakala mamu, rekla sam joj da mislim da joj nije stalo do nekih mojih stvari i to ju je užasno pogodilo. A uopće nisam znala da će tako reagirati. Sad se sama sebi gadim. Ajme sad me to tako muči. Kako sam mogla vlastitu mamu rasplakati. Najgore mi je kad imam problema s njima. Ne volim kad oni pate ili kad ih nešto boli, radije ću ja sve te ružne stvari proživjeti umjesto njih.

Tko ima toliku moć?

Nešto mi nikako nije jasno u svemu ovome, tko je ta osoba koja procjenjuje blogove, tko je taj koji kaže ´e ovaj je dobar, a ovaj ništa ne valja´? Tko određuje čiji je život zanimljiv, a čiji ne vrijedi ništa? Tko određuje da li je moja svađa s roditeljima upravo ono šta bi i drugi ljudi trebali pročitati?Tko ima to pravo prosuđivati o tuđim životima kad nema kontrolu ni nad svojim.
Ponekad otvorim poneki blog s te tako reći "cool" liste i zaprepastim se kojih sve debila ima, i onda se zapitam tkoje takvu osobu stavio na tu listu. Jer ta lista bi trebala predstavljati kvalitetu, promovirati zanimljive, poučne, smješne blogove, a ne blog nekog toliko dosadnog iliti zadrtog čovjeka. Treba li težiti da tvoj blog dođe na cool listu, hoće li nam to pružiti zadovoljstvo u životu, hoće li to pomoći svjetskom miru...hm...mislim da neće. Smisao toga je da malograđani koji jedino teže popularnosti i slavi dobiju to što traže, da budu čitani i da netko poput njih samih komentira njihove gluposti i tako podvlađuju jedni drugima. A istina je da su oni uistinu tako površni i jadni da traže isprazne pohvale da bi sebi dokazali da nešto vrijede.

vier

drie: voorspoed

Bio je tu. Da, došao je na tjedan dana. Bilo je lijepo, prelijepo. Bila sam sretna. Bio je to najljepši tjedan u mom životu. Nasmijavao me.
Prvi dan sam bila tako nervozna, nisam praktički ništa govorila, dok je on brbljao cijelo vrijeme. hehe bio je sladak...
Napokon sam se opustila i prepustila osjećajima. Opijena njegovom ljepotom i senzualnošću, utopljena u njegovom mirisu, zatočena pod njegovom kožom. Bila sam njegova i on je bio moj. Sjedinjeni u potpunoj harmoniji svemira. Istraživali smo ono za čim smo mjesecima žudili. Isplatilo se čekati, jer ono šta je bilo predamnom bilo je puno bolje od svih maštarija i svih odsanjanih snova. Bilo je stvarno. Njegov pogled je i zadnjeg dana još uvijek izazivao bujicu osjećaja u mom tijelu. Želudac se još uvijek grčio, krv je kolala žilama...

twee

een